Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva na temelju ništetnog ugovora
Odredbama Zakona o obveznim odnosima određeno je da je svaki ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Nadalje, istim propisom određeno je i što su posljedice takvog ugovora pa tako odredbe članka 323. propisuju da je u tom slučaju svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je temeljem predmetnog ugovora primila, a ukoliko to nije moguće, daje se odgovarajuća naknada u novcu i to prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Međutim, uz opisana prava i obveze, posljedica utvrđenja ništetnosti je i naknada štete, a koju štetu je dužna naknaditi ugovorna strana koja je kriva za sklapanje ništetnog ugovora drugoj ugovornoj strani, ako suugovaratelj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
No, budući da nije propisano kada počinje teći zastarni rok na povrat onoga što je temeljem ništetnog ugovora jedna ugovorna strana dala drugoj ugovornoj strani, na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske ove godine (1/20), održanoj 30. siječnja 2020. godine, zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u odnosu na zahtjev za restituciju počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
